Alkoholizam

Maid Bešlagi?,  Fakultet
informacijskih tehnologija

We Will Write a Custom Essay Specifically
For You For Only $13.90/page!


order now

Sažetak- Današnji  tempo
života, orijentacija na vrlo brz i tehni?ki usavršen proces rada, razni
socijalno-ekonomski faktori, stalna unutrašnja napetost, latentno osje?anje
straha, osje?anje neizvijeesnosti, zajedno 
s postoje?im ljudskim slabostima, prouzrokuju mnoga neuroti?ka
reagovanja u me?uljudskim odnosima. Mnogi konstitucionalno slabi ljudi, sa izvjesnim
psihi?kim predispozicijama, ne mogavši da riješe svoje li?ne konflikte,
pribjegavaju upotrebi raznih napitaka da bi olakšali svoju unutrašnju napetost
ili privremeno rješili svoju tešku situaciju. Tako postepeno oni sami postaju
žrtva “faktora olakšanja”, naj?eš?e alkohola ili drugih droga, dovode?i se u
položaj zavisnosti, pretvaraju?i se u prave bolesnike – toksikomane.

 

Klju?ne rije?i— alkohol, zavisnost, toksikomanija, lije?enje

 

I.    
Uvod

J

edna od vrlo raširenih toksikomanija u svijetu jeste alkoholizam, iako se
alkohol ne može ubrojiti u droge tipa kokaina, hašiša i drugih. S obzirom na
rasprostranjenost alkoholizma i s obzirom na ogromne posljedice za život
zajednice i društva koje dugotrajna i nekontrolisana upotreba alkoholnih pi?a
danas stvara, sasvim je opravdano alkoholizam ubrajati u toksikomanije.

 

Slika 1: Štetni efekti alkohola

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

II.    
alkoholizam

Smatra se da je 40-50% rizika za pojavu alkoholizma
genetski regulisano, a tendenciju imaju srodnici prvog reda.

Djeca alkoholi?ara imaju
4 puta više rizika da i sami to postanu, bez obzira na eventualno odrastanje u
drugoj porodici. Zato sva djeca sa historijom alkoholizma
u porodici treba da budu informisana o štetnosti ove bolesti ve? u dobi od 10
godina. Odnos me?u polovima je 4:1 za muškarce, mada žene ?eš?e odbijaju lije?enje.

Nau?nici
su utvrdili da postoji veza izme?u alkoholizma i depresije, iako alkohol
kratkoro?no smanjuje depresiju. Najve?i broj ubistava je povezan
sa alkoholom. 13% stanovništva Sjeverne Amerike je
pogo?eno alkoholizmom, ali za razliku od bijelaca, crnci, Meksikanci i Azijati su skloniji ovoj bolesti. Ako se pravilno lije?i, smatra se da 60% ljudi može biti izlije?eno od alkoholizma. Naro?ito je u?estalo povremeno
napijanje, kada su u pitanju mlade generacije, što je više od 4 pi?a zaredom za
žene i 5 za muškarce.

Alkohol
je tema koja se razmatra me?u krugovima ljudi zaposlenih u zdravstvu,
institucijama prava, državnim i obrazovnim institucijama, djelatnostima
povezanim sa razonodom, ali i me?u obi?nim
svijetom. Pored toga,
alkoholizam je 3. na listi uzroka smrti odraslih, koji mogu biti prevenirani,
odmah iza pušenja i gojaznosti.

Pijenjem
alkohola mijenja se raspoloženje, osje?anje i ponašanje ?ovjeka, dakle, alkohol
svakako djeluje kao opojno sredstvo i njegovo korištenje može imati ozbiljne
posljedice po fizi?ko i psihi?ko zdravlje osobe koja pije. Ne
postoje alkoholna pi?a koja nisu štetna , a stepen njihove štetnosti ovisi o
koli?ini i koncentraciji alkohola koju sadrže.

Prema ZZJZ-u
alkoholi?ar je osoba koja duže i prekomjerno pije alkoholna pi?a , kod koje se
razvila ovisnost o alkoholu i koja pokazuje naj?eš?e poreme?aje ponašanja te
dolazi do ošte?enja duševnog, tjelesnog
i imovinskog
stanja. Alkoholi?ari su samoljubive i sebi?ne osobe, ?esto nedorasle, koje
misle isklju?ivo na sebe i svoje potrebe.

Alkohol u
želucu uzrokuje hiperemiju(prepunjenost krvnih žila) i poja?anu sekreciju što
zapravo ubrzava resorpciju te se brzo resorbira iz želuca i putem
krvi dolazi u
sve dijelove tijela. Resorpcija alkohola mogu?a je preko
plu?a i kože. Na mozak djeluje opojno. Resorpcija je brža ako:  se piju koncentrisana ili topla pi?a, pjenušci, ako se pije brzo ili na
prazan želudac, kod ljudi sa težim povredama glave ili oboljenjima jetre.

Metabolizam
alkohola zavisi od spola, rase, visine, težine, fizi?kog stanja, hrane koja se konzumira, postotka alkohola u pi?u,
prethodnog sna i sposobnosti za produkciju alkohol dehidrogenaze, enzima koji
razlaže 90% alkohola. Razlika izme?u muškaraca i žena je u metabolisanju
alkohola još u ?elijama GIT (30% alkohola kod muškaraca, 10% alkohola kod žena)
i u koli?ini krvi u kojoj se rastvara.

Alkohol
djeluje na ?ovjeka i njegovo ponašanje ovisno o koli?ini etanola u
pi?u.
Sva
alkoholna pi?a sadrže etilni alkohol ili etanol. Etanol je bistra,
bezbojna i
lako zapaljiva teku?ina karakteristi?na okusa i mirisa, vrelišta 78,3 stepeni celzijevih.

Opasna su
brza ispijanja velikih koli?ina alkohola zbog posljedice trovanja alkoholom.
98% alkohola
razgradi se u jetri, ostatak se izlu?uje mokra?om, izdahnutim zrakom te znojem.

Alkohol umanjuje radnu snagu miši?a. Male koli?ine alkohola ubrzavaju rad srca, dok ve?e koli?ine alkohola toksi?ne
su za sr?ani miši? i usporavaju njegov rad. Kao posljedica jednokratnog
uzimanja ve?e koli?ine alkohola javlja se akutno pijanstvo.

Stanje alkoholiziranosti možemo podijeliti na 5 nivoa:

a)           
lagana obuzetost alkoholom

b)          
pripito stanje

c)           
pijano stanje

d)          
teško pijano stanje

e)           
duboko nesvjesno stanje

 

Potroša?i
alkohola dijele se na 4 skupine:

a)           
apstinenti (AP)- nepilci

b)          
umjereni potroša?i (UP)

c)           
alkoholi?ari (A)

d)          
nepovratni alkoholi?ari (NA)

Osobe koje
piju mogu biti prijateljski raspoložene, pri?ljivije,
otvorenije, što za obratni efekat ima brzo pretvaranje u neraspoloženje, nasilnost i okrutnost.

Prema tipu
ovisnosti alkoholi?ari se dijele na duševne i tjelesne ovisnike.
Duševni ovisnici piju da si olakšaju svladavanje poteško?a, dok tjelesni
ovisnici
osje?aju metaboli?ku žudnju za alkoholom, ne mogu živjeti bez pi?a, te piju
svakodnevno.

Ispijanje alkohola jedan je od glavnih uzroka zlostavljanja odraslih i
djece.
Djeca
alkoholi?ara ostaju zbunjena, utu?ena i nesigurna u sebe ili postaju nasilna,
neposlušna, pokazuju slab uspjeh u školi, a kasnije i sama mogu neumjereno
piti.

Zdravstveni
benefit se postiže konzumiranjem jednog pi?a dnevno za muškarce i malo manje od
jednog pi?a dnevno za žene. Alkohol smanjuje i aktiviranje masti u procesu
osloba?anja energije, ?ime se formiraju masne naslage, naro?ito u predjelu stomaka. Alkohol ima diuretski efekat.

Rizici po zdravlje se javljaju sa dvije ?aše dnevno alkohola za žene i 3 ?aše dnevno alkohola za muškarce. Efekti
prekomjerne
upotrebe alkohola, po procjeni, smanjuju životni vijek za 15 godina.

Proteinski i vitaminski unos je izuzetno nizak,
osim u slu?aju piva, gdje je marginalan.
Za
razliku od piva, crno vino ima puno željeza i ekstenzivan unos može dovesti do
toksi?nog efekta.

Zavaravanje da se u svakom trenutku može prestati piti vodi u
alkoholizam – progresivnu, hroni?nu bolest koja se može lije?iti, ali ne i
izlije?iti jer oporavak traje cijeli život. Alkoholi?ari se još uvijek
neopravdano smatraju slabi?ima, a ne bolesnicima.

 

 

III.    
teorije nastanka bolesti

Postoje mnogobrojne teorije koje
pokušavaju da objasne kako i zašto nastaje alkoholna bolest, odnosno šta je to
što navodi ljude da koriste alkohol ?ija pretjerana upotreba može dovesti do
ošte?enja tjelesnog i duševnog zdravlja, poreme?aja blagostanja porodice uz
odgovaraju?e štete za društvenu zajednicu u kojoj žive.

 

·             
Biološke teorije – Ve?ina
istraživanja bioloških faktora u zloupotrebi psihoaktivnih supstanci okrenula se
mogu?nosti da genetski preneseno odstupanje u nekom biološkom procesu služi kao
dispozicija za alkoholizam. U životinja se sklonost ili ravnodušnost prema
alkoholu varira od vrste do vrste. Postoje podaci da se alkoholizam kod ljudi
provla?i kroz porodice. Neke studije pokazuju djeca i bliža rodbina
alkoholi?ara imaju ve?i šansu da postanu alkoholi?ari nego što bi se normalno
o?ekivalo. Jedno ve?e istraživanja ispitalo je alkoholizam kod usvojenih muških
potomaka alkoholi?ara, omogu?avaju?i ta?nije odre?ivanje uloga naslije?a. Od
po?etne skupine od 5483 muške bebe koje su usvojene u Kopenhagenu izme?u 1924.
i 1947. godine izabrana su 174 ispitanika. Ispitanici su podijeljeni u tri
skupine. Pra?enjem originalnog uzorka na?ena su i intervijuirana 133
ispitanika. Ispitanike koji su prosje?no bili stari 30 godina u vrijeme provo?enja
istraživanja intervijuirali su psihijatri koji nisu znali kojoj od tri grupe
osoba pripada.

Pitanja su se odnosila na njihove navike pijenja, psihopatologije i
demografske varijable.

 Rezultati pokazuju da kod
muškaraca dispozicija za alkoholizam može biti naslije?ena. Da je dispoziciju
za alkoholizam mogu?e prona?i samo kod muškaraca pokazala je i studija
blizanaca McGue i sur. (1992). Za muškarce je slaganje za jednojaj?ane parove
bilo 76%, a za dvojaj?ane 54%. Odgovaraju?e brojke za ženske monozigotne i
dizigotne parove bile su 39 i 41%. Me?utim, ma koliko uvjerljiva bila tvrdnja o
heriditarnoj dispoziciji za nastanak alkoholizma, treba naglasiti da velika
ve?ina djece ne postaju i sami alkoholi?ari.

 

·             
Sociološke
teorije o nastanku alkoholne bolesti po?ivaju prvenstveno na odnosu društva
prema alkoholu i njegovoj zloupotrebi. Savremeno društvo je u velikom broju
slu?ajeva maksimalno tolerantno prema alkoholu, što ima za posljedicu da se
ovaj problem ne može sagledati u pravom svjetlu. Ima zemalja gdje je odnos
prema alkoholu i onima koji ga uzimaju veoma strog i krut iz religioznih i
drugih razloga. Pored stava društva o alkoholu postoje i drugi mnogobrojni
faktori koji favoriziraju nastupanje alkoholne bolesti (nagli industrijski
razvoj, urbanizacija, migracija, siromaštvo, bogatstvo itd.). Nijedna od ovih
teorija nije u stanju da objasni suštinu i razlog nastanka ove ozbiljne socijalnomedicinske
bolesti. Mnogobrojni su faktori koji uti?u na prihvatanje alkoholnih pi?a u
savremenom društvu-po?ev od ceremonijalnih, religioznih, kulinarskih,
tradicionalnih do medicinskih. 

Prvi kontakt sa alkoholom doga?a
se u razli?ito vrijeme, pod raznim okolnostima i s razli?itim efektima.
Relativno mali broj ljudi poslije prvog kontakta prestane da pije. Ve?ina
nastavi da pije do sljede?e, eksperimentalne faze. U eksperimentalnoj fazi se
nau?i raspoznavanje alkoholnih pi?a i nepisana pravila koja važe kod upotrebe
alkohola. U ovoj fazi jedna manja grupa ljudi prestane sa eksperimentisanjem
dok ve?ina prihvati pijenje u skladu sa socijalnim pravilima date sredine
prelaze?i u fazu integrisanog pijenja.

Pojam integrisano pijenje ozna?ava uslove koji omogu?avaju i odobravaju
pijenje, jer je društvo uvelo upotrebu alkohola kao dio društvenog
ceremonijala.

Faza integrisanog pijenja jeste za
najve?i broj ljudi i kona?na faza do koje dospiju. Integrisano pijenje uti?e na
porast alkoholizma zbog pritiska na osobe da piju u odre?enim situacijama,
zatim da se pijenjem pridruže odre?enoj društvenoj grupi.

U fazi ekscesivnog pijenja bolesnik ?esto mnogo pije, što ne može da
pro?e bez reperkusija na tjelesno, psihi?ko i socijalno stanje, odnosno na
porodi?ne i bra?ne odnose, ekonomsko stanje i profesionalne aktivnosti. U ovoj
fazi se može prestati piti, pa dio ovih pijanaca smanji koli?inu alkohola koju
pije i vrati se na fazu integrisanog pijenja, ili ?ak prestane da pije.

 U fazi zavisnosti bolesnik je zavisan od
alkohola i alkohol u njegovom životu ima dominantnu ulogu a mogu?nost da se
živi bez alkohola ne može se ni zamisliti. Bolesnik ja izgubio slobodu
odlu?ivanja, odnosno izgubio je kontrolu ili je ona znatno oslabljena. Ovo su
samo od nekih faza kroz koje bolesnik prolazi susre?u?i se sa alkoholom.
Postoje i mnoge me?ufaze koje nisu opisane ali koje se mogu uo?iti i objasniti.

Karakteristi?ni simptomi se nalaze
u promjeni karaktera, u moralnoj, eti?koj i socijalnoj izmjeni li?nosti i u
tjelesnim promjenama koje nastaju zbog dugotrajne nekontrolisane upotrebe
alkoholnih pi?a.

Bolesniku otupljuju moralna
osje?anja, osje?anje odgovornosti prema porodici, prema radu i društvu,
prestaje i briga za porodicu, pa se javlja ne interesovanje za ku?ne probleme, opada interesovanje za
svoj li?ni izgled, za svoj ugled, a gubi se i osje?anje ponosa, dostojanstva,
mijenja se i bolesnikov odnos prema okolini. Najprijatnije se osje?aju u krugu
kafanskih drugova, prema kojima su široko drugarski nastrojeni, s kojima se
razumiju, jadaju jedni drugima, traže?i uvijek razloge za pravdanje svog
alkoholizma. Prema ?lanovima svoje porodice postaju bezobzirni, grubi, unose?i
nemir i pakao u atmosferu svoga doma. Prema svojoj djeci su maksimalno
nebrižljivi, neosje?ajni a zbog stalnih zaduživanja, prodaje ku?nih stvari u
bescenje i rasipanja, dovode svoju porodicu u pravu ekonomsku propast.

Postoje podaci da kod nekih ljudi
alkohol pozitivno djeluje na održavanje zdravlja: vrlo umjereno pijenje,
posebno vina, povezano je sa smanjenjem rizika od koronarnih bolesti srca i kod
muškaraca i kod žena. U?inci naglog sustezanja od alkohola kod alkoholi?ara
mogu biti dosta dramati?ni zato što je tijelo naviklo na drogu. Subjektivno,
pacijent je ?esto anksiozan, depresivan, slab, nemiran, ne može spavati. Tremor
miši?a, pogotovo fine muskulature prstiju, lica, o?nih kapaka, usana i jezika,
može biti znatno izražen, a prisutno je i podizanje pulsa, krvnog pritiska i
temperature. U rijetkim slu?ajevima alkoholi?ar koji je pio duži niz godina
može u?i u delirijum tremens (DTs)
kad naglo padne nivo alkohola u krvi. Osoba postaje delirantna i tremorozna te
pati od halucinacija koje su primarno vizualne, ali mogu biti i taktilne.    

 

IV.     lije?enje

Odvikavanje od alkohola je dug, težak i problemati?an put, najviše zbog poricanja
pacijenta o svojim navikama pijenja, a i mnogih drugih problema koji su
vjerovatno prisutni, kao anksioznost, depresija, te teži poreme?aji u samom radu
osobe. Vrlo je visoka stopa suicida.

Iako su neki od ovih problema
možda prethodili, oni su zaista i doprinijeli zloupotrebi alkohola, tako da je
do vremena kad se
alkoholi?ar po?ne lije?iti rijetko kad mogu?e razlu?iti šta je uzrok, a
šta je posljedica. Život osobe je obi?no zbrkan i svako lije?enje koje želi
biti uspješno treba se usmjeriti na to više nego na samo prekomjerno pijenje.
Postoje biološke i psihološke intervencije za alkoholizam.

Na?ini sprovo?enja lije?enja:

 

·             
Tradicionalno bolni?ko lije?enje

Privatne i javne
bolnice širom svijeta godinama pružaju uto?ište alkoholi?arima, mjesto gdje se
pojedinci mogu otrijezniti i gdje su im dostupne razli?ite individualne i
grupne terapije. Sustezanje od alkohola –detoksikacija- može biti teško i
psihi?ki i fizi?ki, i obi?no traje oko mjesec dana. Nekad se daju anksiolitici
da bi se olakšala anksioznost i op?a nelagoda triježnjenja. Neke klinike
pokušavaju postupno smanjivati koli?inu bez upotrebe anksiolitika, nego da
naglo presijeku pijenje alkohola. Alkoholi?ari trebaju ugljikohidratne otopine,
B vitamine i antikonvulzivnu terapiju. Bolni?ko lije?enje alkoholi?ara velik je
i isplativ posao. Tako?e su utvrdili da viši troškovi bolni?kog lije?enja ne
odgovaraju i ve?oj uspješnosti. Detoksikacija se kod ve?ine ljudi može sigurno
provesti i u izvanbolni?kim uslovima.

 

 

 

 

·             
Antabus

Me?u tretmanima
dostupnim za alkoholi?are je i disulfiram ili antabus, lijek koji demotivira
pijenje izazivanjem žestokog povra?anja ako se popije alkohol. Uveden je u
Evropi 1948. godine. Antabus je jedini dostupan lijek sa specifi?nom važnoš?u u
lije?enju alkoholizma. Ako je alkoholi?ar sposoban ili voljan uzimati lijek
svakog jutra, kao što je propisano, velika je vjerovatnost da ?e se pijenje
smanjiti zbog negativnih posljedica unosa alkohola. U više centara u velikom
istraživanju s placebo kontrolnom grupom pokazalo se da antabus ne donosi
nikakvu specifi?nu korist.

 

·             
Anonimni alkoholi?ar

Najve?a i najpoznatija
grupa za samopomo? na svijetu je Anonimni alkoholi?ar, AA, koju su 1935. godine
osnovala dvojica lije?enih alkoholi?ara. Sada ima 30 000 podružnica i ?lanstvo
koje broji više od milijun ljudi u Sjedinjenim Državama i devedeset i jednoj
zemlji širom svijeta. Podružnica AA održava ?este sastanke na kojima
novopridošli ustaju i kažu da su alkoholi?ari a stariji ?lanovi svjedo?e
pri?aju?i pri?e o svom alkoholizmu. Grupa pruža emocionalnu podršku,
razumijevanje i blisko savjetovanje za alkoholi?are kao i društveni život kako
bi se ublažila izolacija.

 Kod svakog ?lana AA utiskuje se uvjerenje da
je alkoholizam bolest od koje se osoba nikad ne može izlije?iti, da je potrebna
neprekidna budnost kako bi se oduprli porivu da popiju samo i jedno pi?e, kako
nekontrolisano pijenje ne bi nanovo zapo?elo.” Alateen ” je za djecu
alkoholi?ara kojima je tako?er potrebna podrška i razumijevanje. Izjave AA o
efikasnosti njihova tretmana rijetko su bile podvrgnute nau?noj provjeri.

 

·             
Terapija uvidom

Psihoterapeuti
orijentisani na uvid vide potrebu za aktivnom i direktnom intervencijom kad se
radi o lije?enju alkoholi?ara i drugih ovisnika, ?ak i u izvanbolni?kim
uslovima. Za razliku od tradicionalnog tretmana orijentisanog na uvid, ali
sli?nog pristupu koji se upotrebljava u radu sa suicidalnim pacijentima
terapeut bi trebao biti dostupan izme?u seansi kako bi pružio podršku i
razumijevanje pacijentu koji se bori s izazovima života bez alkohola. Ako
pacijent ima sistem društvene podrške, kao što su muž ili žena, partner ili
neki drugi ro?ak, ta je osoba uklju?ena u lije?enje kao dio mreže za odvra?anje
od pijenja. Preporu?uje se upotreba antabusa kao i poha?anje sastanaka AA, a
pacjentova mreža podrške ?esto je neophodna da osigura provo?enje preuzetih
zadataka.

 

 

•             
Averzivna terapija

Bihevioralni istraživa?i
prou?avaju lije?enje alkoholizma ve? mnogo godina. Zapravo se jedan od
najranijih ?lanaka o bihevioralnoj terapiji odnosio na averzivno
“kondicioniranje” alkoholizma. Osoba koja prekomjerno pije dobiva elektrošok
ili joj se izaziva mu?nina dok gleda u alkohol, poseže za njim ili ga po?inje
piti. Averzivni podražaj može se tako?e živo zamisliti u postupku nazvanom
prikrivena senzibilizacija. Dok se koristi hijerarhijski poredanim scenama
odabranim tako da gase želju za pi?em, alkoholi?ar dobija uputu da zamišlja
kako mu je žestoko i odvratno pozlilo zbog pijenja. Averzivne terapije najbolje
se primjenjuju u kontekstu široko postavljenih programa koji se bave
pacijentovim posebnim životnim okolnostima, bra?nim sukobima, socijalnim
strahovima i drugim faktorima ?esto povezanim s prekomjernim pijenjem.

Slika
2: Anonimni Alkoholi?ar

·             
Kontrolisano pijenje

Kontrolisanim pijenjem ozna?ava se umjereno konzumiranje alkohola, koje
izbjegava krajnosti potpune apstinencije i opijanja. Tokom ranih programa
kontrolisanog pijenja,  izvanbolni?kim
pacijentima je dopušteno da piju do umjerene razine intoksikacije i umjerene
razine alkohola u krvi. Zatim dobijaju informaciju ako je razina alkohola u
krvi narasla više od odre?enog postotka. Nalazi jednog poznatog programa
lije?enja nagovještavaju da neki alkoholi?ari mogi nau?iti kontrolisati svoje
pijenje i tako unaprijediti druge aspekte svojih života. Alkoholi?arima koji su
pokušavali kontrolirati pijenje davani su elektrošokovi kad su odabrali ?isto
žestoko pi?e, a ne miješano ili kad su pili u prevelikim gutljajima umjesto da
malo otpijaju. Trenirali su ih u rješavanju problema i zauzimanju za sebe,
davali im da gledaju sebe u pijanom stanju na videosnimkama, te da prepoznaju
situacije koje prethode pijenju. U savremenim programima lije?enja kontrolom
pijenja pacijente se podu?ava drugim na?inima odgovaranja na situacije koje
mogu voditi prekomjernom konzumiranju. U?enje odupiranju društvenim pritiscima
da piju: zalaganje za sebe, opuštanje, trening u savladavanju stresa,
tjelovježba i bolja prehrana, tako?e im pomažu da se odbrane. Isto tako ih
podu?ava da jedna greška ne ?e neizbježno izazvati potpuni recidiv i da na nju
treba gledati kao na iskustvo za u?enje. Ispituju se izvori stresa u radu,
obitelji i odnosima s drugima.

Da bi bili u stanju kontrolisati pijenje, moraju postati aktivni i
odgovorni u predvi?anju i odupiranju situacijama koje ih mogu dovesti
u iskušenje

 

·             
Upravljanje ponašanjem pomo?u potkrepljenja

Jedan od pionira
bihevioralne terapije, Nathan Azrin, potakao je operantni pristup lije?enju
alkoholizma. Rade?i s teškim alkoholi?arima Azrin i sur. uklju?ili su u
terapiju važne osobe iz pacijentove okoline od kojih su tražili da promatraju
pacijenta i potkrepljuju ponašanja poput redovnog uzimanja antabusa.

Azrin je  uspostavio radne klubove kako bi pomogao
pacijentima da savladaju ili usavrše vještine s kojima bi se mogli zaposliti i socijalne mreže za
rekreativne aktivnosti koje ne uklju?uju alkohol.

Organizovao je i
uvježbavanje pacijenata ustrajanju u vlastitim stavovima i odbijanju pi?a. Na
temelju tog rada razra?ena je strategija koja se nekad naziva uvježbavanje
bihevioralne samokontrole što naglašava pacijentovu kontrolu i uklju?uje sljede?e:

1.    Kontrolu
podražaja, gdje pacijenti sužavaju situacije u kojima sebi dopuštaju da piju,
npr. s drugima u posebnoj prilici;

2.           
Modifikacija topografije pijenja, npr. pijenje samo
miješanih pi?a, i to polagano otpijaju?i, a ne u velikim gutljajima

3.           
Potkrepljivanje ili kontrolisano pijenje, npr.
?aš?enje bezalkoholnim pi?em kad se odupru iskušenju da popiju alkohol

Me?utim, ono što ovu terapiju ?ini posebnom je i to kako navesti
alkoholi?ara da iskoristi ta sredstva bez stalnog vanjskog nadzora i kontrole,
a ne otkriti sredstva potrebna da se kontroliše pijenje.

 

 

V.     Zaklju?ak

Sva dosadašnja ispitivanja ukazuju da su uzroci alkoholne bolesti
kompleksni ali se mnogu svesti na nekoliko faktora: psihofarmakološki efekat
alkohola, osobine li?nosti, socijalno zna?enje alkoholnog pi?a i uticaj faktora
okoline ne li?nost koja pije. Ne može se re?i da postoje specifi?no predisponirane
li?nosti koje ?e u kontaktu sa alkoholom postati alkoholi?ari ali je izvjesno
da li?nosti koje naginju alkoholu na najmanju frustraciju reaguju osje?anjem
nezadovoljstva i emocionalne boli.

Alkoholizam je bolest današnjice, rasprostranjena me?u oba  spola. Postoji nekoliko na?ina lije?enja
bolesti a prvi korak je   priznanje samom
sebi  o potrebi lije?enja. Ne može se sa
sigurnoš?u utvrditi procenat izlje?enja, jer je alkolholizam bolest kod koje se
lije?enje provodi konstatntno na jedan od pomenutih na?ina. Alkoholizam se, tako?er,  smatra primarnom, hroni?nom boleš?u s
geneti?kom i psihosocijalnom podlogom koja uzrokuje njegovu pojavu i
manifestaciju.

 

 

 

 

 

Reference

–     
Stojiljkovi?, S. (1986). Psihijatrija sa
medicinskom psihologijom. Medicinska knjiga,
Beograd-Zagreb.

–      Gerald       C.     Davison       i     John      M.      Neale.       (1999).       Psihologija         abnormalnog doživljavanja i ponašanja.
Naklada Slap, Jastrebarsko.

–     
Kecmanovi?, D. (1980). Psihijatrija. Medicinska
knjiga, Beograd-Zagreb.

–     
Pinel, J. P.J. (2001). Biološka psihologija. Naklada
Slap, Jastrebarsko.