Rizik se može posmatrati kao mogu?nost
ostvarivanja ili pojave neo?ekivanog ili negativnog ishoda. Bilo koja aktivnost
koja dovede do odre?enog gubitka se može definirati kao rizik. Rizik na neki
na?in predstavlja jednu od glavnih odlika savremenog doba, u kojem mi živimo.
Peter Berstein je u svojoj knjizi rekao da je ovladavanje rizikom klju?ni
element koji razdvaja naše doba od prošlosti.( Bernstein,1996). Na prelazu
izme?u XIX i XX stolje?a, kao i napo?etku XX stolje?a, predstavnici klasi?ne
ekonomije su smatrali i definirali ekonomiju kao sistem u kojem ne postoji
rizik i koji sam od sebe daje uvijek najoptimalnije rezultate. Me?utim,
dolaskom Prvog svjetskog rata i Velikom depresijom iz 1929. godine, Frank
Knight i J.M. Keynes postaju prvi ekonomisti koji u fokus ekonomskih razmišljanja
stavljaju pojam neizvjesnosti i definiraju rizik onako kakvim ga poznajemo
danas. U svojoj knjizi Knight govori da je osnovna razlika izme?u rizika i
neizvjesnosti ta da ukoliko ne znamo sigurno šta ?e se dogodit, ali znamo
vjerovatno?u, to se smatra rizikom. Me?utim, ukoliko ne znamo vjerovatno?u
doga?aja, onda se to smatra neizvješnoš?u.( Frank ,1921).Svim definicijama
rizika se mogu izvu?i zajedni?ki elementi, a to su neodre?enost ishoda i
gubitak kao jedan od mogu?ih ishoda. Rizik je stanje u kojem postoji mogu?nost
negativnog odstupanja od poželjnog ishoda koji o?ekujemo ili kome se nadamo. (Bajraktarovi? ,2013).Nakon toga je doško do veliki debata i neslaganja stru?njaka oko
toga šta su razlike, a šta sli?nosti izme?u rizika i neizvjesnosti. Me?utim,
Knight je postavio jasnu razliku izme?u neizvjesnosti i rizika definiraju?i
rizik kao neizvjesnost koju je mogu?e izmjeriti, dok sama neizvjesnost je
nemjerljiva. Njegov na?in razmišljanja u to doba ga je u velikoj mjeri izdvojio
od ostalih ekonomista, jer je smatrao da se iznena?enja normalno pojavljuju u
onim sistemima u kojima se sve odluke donose na osnovu predvi?anja budu?nosti.
Istovremeno, J. M. Keynes je u svojoj knjizi, pak, rekao da nije ta?no
mišljenje da ?e se doga?aji iz prošlosti ponoviti najvjerovatnije i u
budu?nosti.( Keynes ,1929).Nakon završetka Velike depresije, pa skoro još
pedeset godina poslije, u poslovnom svijetu je vladala klima skoro pa totalne
averzije prema riziku.

 

 

S druge strane, u posljednjih tridesetak godina,
svjedoci smo drasti?ne promjene u razmišljanju, strategijama i na?inu
poslovanja, gdje od totalne averzije prema riziku, u?esnici na tržištu traže i
žele da imaju dodira sa rizicima. Sama pomisao svakog od nas na rizik, koji
predstavlja odre?eni gubitak, štetu, stvara averziju prema tome, me?utim ono
što ljude motivira da imaju posla sa rizicima jeste povrat koji se može
ostvariti ukoliko neko preuzme rizik. Vrlo je bitno, dakle, govoriti o odnosu
investitora prema rizicima. U današnjem svijetu velikog broja adrenalinskih
sportova, sky divinga, bungee jumpinga i sl, primjetno je svjesna privla?nost
ljudi prema riziku. Na po?etku XX stolje?a, psihoanaliti?ari su smatrali
namjerno prihva?anje rizika boleš?u, ali danas je toliko rasprostranjeno, da bi
se prije reklo da je to u samoj prirodi ?ovjeka, iako ne postoji racionalan
razlog za izlaganju riziku. Istovremeno, mnogobrojni su primjeri ljudi koji ne
žele imati posla sa rizikom i izlagati se istome, kako u životu, tako i u
finansijskim odlukama. Za razumijevanje rizika i kako ljudi reaguju na to,
ekonomisti su koristili funkciju korisnosti (utility), da bi ako ništa
zabilježili njihovu reakciju na ekonomske rizike. Oni tvrde da ljudi prave
odluke tako da pove?aju svoju korisnost, a ne bogatstvo.Kao jedan od prvih
primjera objašnjenja o?ekivane korisnosti jeste tzv. St. Petersburški Paradoks.
Nicholas Bernoulli je proveo eksperiment, prije skoro 300 godina i eksperiment
je glasio ovako: baca se nov?i? i osoba dobiva 1 dolar ukoliko bude pismo pri
prvom bacanju; ukoliko bude glava, eksperiment se prekida. Ukoliko bude pismo,
osoba biva ponu?ena novim bacanjem nov?i?a, gdje može uduplati dobitak ukoliko
opet bude pismo. Igra se tako nastavlja, dupliraju?i dobit pri svakom bacanju,
dok jednom ne bude glava. Koliko bi osoba bila spremna platiti da u?estvuje u ovoj kocki? Ova kocka ima o?ekivanu vrijednost of beskona?no, ali ve?ina nas bi
platila tek nekoliko dolara da u?estvuje u ovakvoj igri. Bernoulli je zaklju?io
da vrijednost ove kocke varira od osobe do osobe t.j. postoje osobe spremne
platiti više za u?eš?e od drugih. Druga stvar jeste da korisnost (zadovoljstvo)
od dobivanja dodatnog dolara opada sa pove?anjem bogatstva. Drugim rije?ima,
marginalna korisnost opada pove?anjem bogatstva, što se smatra osnovom za ve?inu
konvecionalnih ekonomskih teorija danas. Uspostavljanjem veze izme?u korisnosti
(zadovoljstva) i bogatstva, Bernoulli je uspio postaviti osnove theoriji
averzije prema riziku i zaklju?io je da bi osoba bila spremna platiti 2 dolara
za u?eš?e u igri spomenutoj u eksperimentu, iako je o?ekivana korisnost
beskona?na

We Will Write a Custom Essay Specifically
For You For Only $13.90/page!


order now